U Njemačku se desetljećima dolazilo raditi, odgajati djecu i graditi sigurniju budućnost. Nije svatko očekivao bogatstvo, ali očekivalo se da će redovna plaća pokriti stan, režije, hranu i poneki odlazak obitelji na odmor. Danas upravo ta osnovna računica mnogima postaje sve teža.
Najveći problem nije samo koliko su cijene porasle, nego koliko malo ostaje nakon što se plate osnovne potrebe. Za obitelji koje ovdje rade, plaćaju poreze i podižu djecu, gospodarska se politika na kraju svodi na vrlo jednostavno pitanje: može li se od vlastitog rada pristojno živjeti?
Prema njemačkom statističkom uredu, godišnja inflacija u listopadu 2026. iznosila je 2,8 posto, dok su energenti bili skuplji 12,7 posto nego godinu ranije. Pritom nisu svi proizvodi poskupjeli jednako, a neki su i pojeftinili. Međutim, usporavanje inflacije ne vraća cijene na nekadašnju razinu niti automatski popravlja obiteljski proračun. www.destatis.de
Trošak odlaska na posao posebno je bolan onima koji ovise o automobilu. Prema ADAC-u, prosječna cijena litre dizela 18. studenoga iznosila je 2,181 euro, a benzina Super E10 1,938 eura. Pedeset litara dizela tako stoji gotovo 110 eura. Za radnika koji svakodnevno putuje iz manjeg mjesta do tvornice, gradilišta ili skladišta taj se račun ne može jednostavno izbjeći. www.presseportal.de
U takvim okolnostima politička natezanja dodatno iscrpljuju povjerenje. Merzova je koalicija nakon spora dogovorila smanjenje poreza na električnu energiju za kućanstva i poduzeća od početka 2027., zasad na godinu dana. Rasterećenje je dobrodošlo, ali njegova privremenost ostavlja otvoreno pitanje što slijedi nakon toga. Obitelji i poduzetnici trebaju predvidljive troškove kako bi mogli planirati budućnost. www.reuters.com
Uz skupoću dolazi i nesigurnost radnih mjesta. Posebno zabrinjava stanje u automobilskoj industriji, jednom od temelja njemačkog gospodarstva i važnom poslodavcu ljudi podrijetlom iz Hrvatske i susjednih zemalja.
Volkswagen je krajem 2024. dogovorio smanjenje broja zaposlenih u njemačkim pogonima za više od 35.000 do 2030., uz socijalno prihvatljive modele odlaska. Proizvodnja automobila u Dresdenu završila je u prosincu 2025., dok se završetak postojeće proizvodnje vozila u Osnabrücku planira za ljeto 2027. Lokacijama se traže nove namjene, pa završetak proizvodnje automobila ne znači nužno potpuno zatvaranje prostora i svih aktivnosti. Za zaposlene je, međutim, riječ o velikoj promjeni i neizvjesnosti. www.volkswagen-group.com
Ni vijesti iz Mercedesa ne donose mir. Kompanija je u studenome najavila zaustavljanje daljnjih ulaganja u njemačke lokacije i razmatranje mogućih zatvaranja pogona, tijekom pregovora o smanjenju troškova. Razmatranje zatvaranja još nije provedeno zatvaranje, ali radnicima koji otplaćuju stan i školuju djecu već takva najava mijenja životne planove. www.tagesschau.de
U raspravi o odgovornosti opravdano je preispitati i način provođenja zelene tranzicije. Politički ciljevi moraju biti povezani s dostupnom energijom, infrastrukturom i kupovnom moći stanovništva. Tranzicija koja gubi potporu radnika i kupaca teško može dugoročno uspjeti.
Ipak, industrijsku krizu nije moguće objasniti samo zelenom politikom. Pritisak stvaraju i kineska konkurencija, slabija potražnja, carine te poslovne odluke uprava. Dio Volkswagenovih rezova dogovoren je prije Merzova mandata. Sadašnja vlada nije stvorila svaki problem, ali je odgovorna za odgovor koji danas nudi. www.tagesschau.de
Pitanje odgovornosti odnosi se i na velike kompanije. Mercedes je u prvih devet mjeseci 2026. dioničarima kroz dividende i otkup dionica vratio 5,2 milijarde eura, dok istodobno provodi restrukturiranje. Takav odnos poslovnih prioriteta opravdano otvara pitanje koliko tereta prilagodbe snose vlasnici kapitala, a koliko zaposlenici. group.mercedes-benz.com
Među ljudima koji žive od plaće zato se javlja i ogorčenje odnosom rada i socijalnih naknada. Gorka dosjetka da su Arbeitsagentur i Jobcenter postali „najpoželjniji poslodavci” izražava osjećaj da trud, dodatni sati i odgovornost nisu dovoljno nagrađeni.
Takvu frustraciju vlast mora ozbiljno shvatiti. Sustav treba pomoći čovjeku koji ostane bez posla, ali mora omogućiti i da se zapošljavanje, veća odgovornost i dodatni rad jasno osjete u novčaniku.
Istodobno, podaci pokazuju da socijalnu pomoć primaju i zaposleni. Prema Bundesagentur für Arbeit, u lipnju 2026. 761.000 radno sposobnih primatelja osnovne pomoći bilo je zaposleno. To otvara još neugodnije pitanje: kako je moguće da ni rad dijelu ljudi ne osigurava dovoljno za život? statistik.arbeitsagentur.de
Posebno težak dio te slike predstavljaju stariji ljudi. Prizor umirovljenika koji skuplja povratne boce ne otkriva cijelu njegovu životnu priču, ali potiče pitanje dostojanstva nakon desetljeća rada. Službeni podaci potvrđuju da problem nije zanemariv: prema istraživanju EU-SILC za 2025., 19,5 posto stanovnika Njemačke starijih od 65 godina bilo je izloženo riziku od siromaštva. Među ženama te dobi udio je iznosio 21,3 posto. www.destatis.de
U zemlji takve gospodarske snage građani imaju pravo tražiti jasno obrazloženje velikih državnih troškova, nadzor nad potrošnjom i odgovornost za promašene odluke. Kada obitelji teško podmiruju osnovne potrebe, a stariji strahuju od računa, pitanje prioriteta postaje pitanje povjerenja u državu.
Merzov uspjeh neće se mjeriti brojem najavljenih reformi, nego sigurnošću radnih mjesta, iznosom koji ostaje od plaće i mogućnošću dostojanstvenog života u mirovini.
Ljudi koji su u Njemačku došli raditi i odgajati djecu, jednako kao i oni koji su u njoj rođeni, trebaju razlog da ovdje nastave planirati budućnost. Političko vodstvo mora pokazati da razumije koliko je to povjerenje dragocjeno — i koliko ga je teško vratiti kada jednom nestane.
