Ana Filipović

Ana Filipović sa suprugom je provela osam godina u Njemačkoj. Ondje je radila različite poslove, a to iskustvo opisuje kao važno razdoblje u kojem je razvila radne navike, disciplinu i razumijevanje dobro organiziranih sustava. Istodobno su joj sve više nedostajali obitelj, prijatelji, hrvatski način života i osjećaj pripadnosti.

Odlazak u Njemačku u početku nije imao čvrsto određen rok trajanja, ali obitelj je znala da se jednog dana želi vratiti. Presudni su bili želja da njihovi sinovi odrastaju uz obitelj i hrvatsku kulturu te Anina želja da u Hrvatskoj pokrene nešto vlastito.

Povratak nije značio samo preseljenje. Trebalo je ponovno organizirati svakodnevni život, riješiti administraciju i istodobno pripremiti vlastiti posao.

Ana je iskoristila mjeru Biram Hrvatsku, namijenjenu povratnicima i samozapošljavanju, te otvorila obrt Koli Art. U njemu izrađuje personalizirane i unikatne proizvode — od laserskog graviranja i nakita do modnih dodataka i tiska na tekstil.

U opremu ulaže vlastita i poticajna sredstva, među ostalim u laser, CNC opremu i DTF printer, kako bi proizvodnju mogla razvijati uz višu razinu kvalitete i veću samostalnost.

Za Anu iskustvo života u Njemačkoj nije bilo izgubljeno vrijeme. Upravo su poslovna organiziranost, točnost i disciplina koje je ondje upoznala postale dio načina na koji danas vodi vlastiti posao u Hrvatskoj.

To je jedna od zanimljivijih strana njezine priče: povratak nije značio odbacivanje njemačkog iskustva, nego njegovo prenošenje u novi život i posao u Hrvatskoj.

Iako kaže da joj je u Njemačkoj bilo dobro, financijska sigurnost sama po sebi nije bila dovoljna. U javnom nastupu na konferenciji Biram Hrvatsku govorila je upravo o tome koliko joj je nedostajao osjećaj doma, obitelj i svakodnevni život na vlastitom jeziku.

Povratak zato nije bio samo poslovna odluka. Bio je i odluka o tome gdje želi da joj djeca odrastaju i kakav život obitelj želi graditi.

Koli Art danas je Anin glavni poslovni projekt, a sljedeći cilj joj je daljnje širenje, ulaganje u novu tehnologiju i, kada posao dovoljno naraste, zapošljavanje prvih djelatnika.

Istodobno ne romantizira povratak. Naglašava da poduzetništvo u Hrvatskoj nosi svakodnevne izazove i da povratak treba biti dobro promišljena odluka.

Ana Filipović dobar je primjer povratka koji nije zasnovan samo na nostalgiji. U Hrvatsku se vratila s iskustvom stečenim u Njemačkoj, ušteđenim kapitalom, poslovnom idejom i konkretnim planom.

Njezina poruka drugim ljudima koji razmišljaju o povratku vrlo je praktična: vratiti se ima smisla kada postoje realna očekivanja i spremnost da se vlastite prilike aktivno stvaraju.