Antonia Plazibat i Tomislav Knezović

Antonia Plazibat i Tomislav Knezović završili su Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a nakon studija odlučili su profesionalni put nastaviti u Njemačkoj.

Jedan od glavnih razloga odlaska bila je želja za radom u istraživanju i razvoju te bojazan da u Hrvatskoj neće lako pronaći upravo onu vrstu posla za koju su se školovali.

Oboje su nakon diplome relativno brzo pronašli posao u okolici Stuttgarta.

Antonia se zaposlila kao razvojna inženjerka u tvrtki koja se bavila regulatorima i elektromotorima za bespilotne letjelice, dok je Tomislav radio na projektima za Robert Bosch.

Za mlade inženjere to je značilo priliku da odmah rade na tehnološki zahtjevnim projektima i razvijaju znanje unutar velikog njemačkog industrijskog sustava.

Njihovo iskustvo pokazuje i da tehnička diploma sama po sebi nije uvijek dovoljna.

Antonia je imala prednost jer je dio djetinjstva provela na njemačkom govornom području, dok su oboje naglašavali koliko poznavanje njemačkog jezika širi izbor poslova.

Bez njemačkog jezika kandidat se mnogo češće mora ograničiti na internacionalne kompanije u kojima se radi na engleskom.

Posebno zanimljiv dio njihove priče je to što odlazak u Njemačku nisu doživjeli na isti način.

Antonia je govorila o želji da se jednog dana vrati u Hrvatsku i stečeno znanje primijeni kod kuće.

Tomislav je svoju budućnost tada više vezao uz Njemačku i planirao ostanak te stjecanje njemačkog državljanstva.

To pokazuje da odlazak mladih stručnjaka ne mora imati samo jedan ishod. Za nekoga je Njemačka etapa profesionalnog razvoja prije povratka, a za drugoga mjesto na kojem želi dugoročno graditi život.

Priča Antonije Plazibat i Tomislava Knezovića pokazuje koliko međunarodno iskustvo može biti važno mladim stručnjacima u tehnološkim zanimanjima.

Istodobno otvara dvije teme koje su posebno važne za Bayern Net: kako se mladi hrvatski stručnjaci snalaze na njemačkom tržištu rada i što utječe na odluku hoće li se jednog dana vratiti ili ostati.