Andrea Mijalić

Priča Andree Mijalić počela je jednostavnom idejom: umjesto da godinama plaća najam, željela je ulagati u nešto svoje. Obitelj joj je ponudila zemljište u Dalmaciji, ali prije gradnje trebalo je riješiti složene vlasničke odnose, elaborate i dokumentaciju, što je trajalo oko dvije godine i zahtijevalo znatan novac.

Kada joj je bankar objasnio da s tadašnjim primanjima teško može dobiti kredit, predložio joj je odlazak u Njemačku. Andrea je otišla bez znanja jezika i bez poslovne mreže, s poslom pronađenim preko Facebook grupe i početnom plaćom od oko 950 eura. Cilj nije bio ostati na tom poslu, nego naučiti jezik, povećati prihode i stvoriti uvjete za financiranje projekta u Hrvatskoj.

U Njemačkoj je počela kao sobarica, a kasnije je prelazila na druge poslove. Godinama je radila i po četiri posla istodobno, ponekad više od 300 sati mjesečno. Upravo su joj visoka primanja i veliki broj odrađenih sati kasnije pomogli pri odobravanju kredita potrebnih za gradnju.

Paralelno je nastavila rješavati projekt u Hrvatskoj i dodatno se obrazovala. Završila je školovanje za menadžera ljudskih resursa i specijalista za radne odnose te stekla više međunarodnih certifikata.

Ni nakon riješene dokumentacije problemi nisu prestali. Banka je tražila dodatna osiguranja i jamstva koja Andrea nije mogla sama osigurati. Rješenje je pronađeno kombinacijom potpore izvođača, obitelji i poslodavca, nakon čega je kredit ipak odobren i gradnja je mogla krenuti.

Troškovi su zatim dodatno rasli zbog pandemije, a kasnije i rata u Ukrajini. Cijene građevinskog materijala značajno su porasle, pa je Andrea ponovno morala tražiti dodatno financiranje. Istodobno je nastavila raditi više poslova u Njemačkoj, a godišnje odmore provodila je na gradilištu u Hrvatskoj, gdje je i sama sudjelovala u završnim radovima.

Prvotna ideja bila je izgraditi kuću za vlastiti život, ali zbog rastućih troškova postalo je jasno da bi ju bilo teško istodobno koristiti i otplaćivati. Projekt se zato pretvorio u turistički smještaj – Luxury Wellness Villa Impossible u Marini kod Trogira.

Andrea je sama osmislila velik dio projekta, od početnih skica do bazena i saune, a zbog nedostatka sredstava sama je izradila i internetsku stranicu objekta.

Nakon završetka kuće dvije turističke sezone vodila je posao između Njemačke i Hrvatske. Godine 2024. vratila se u Hrvatsku i sama brinula o gostima, čišćenju, bazenu, vrtu i svakodnevnom radu objekta. Kasnije se ponovno vratila u Njemačku kako bi lakše servisirala kredite.

Kad su joj se počele otkazivati rezervacije s njemačkog tržišta, nije čekala da se situacija sama popravi. Promijenila je marketinški pristup i usmjerila oglašavanje prema Poljskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Ta promjena pokazala se uspješnom i sezona je na kraju bila potpuno popunjena.

Priča Andree Mijalić nije klasična priča o brzom uspjehu. Ona pokazuje koliko poduzetnički put može biti nepravocrtan: rad u Njemačkoj, ulaganje u Hrvatskoj, odbijeni krediti, rast troškova, promjena poslovnog modela i stalno prilagođavanje tržištu.

Najvažnija nit cijele priče je upornost – ne kao fraza, nego kao niz vrlo konkretnih odluka i odricanja kroz godine.